Zauzima najveće površine «Gornjeg Podunavlja», a pruža se kao pojas duž reke. Na najnižim delovima kao rubna zajednica dunavskih ada i sprudova u Apatinskom i Monoštorskom ritu razvijena je zajednica bademaste vrbe (Salicetum triandrae). Šibljak rakite (Salicetum purpureae) zauzima gotovo najniže položaje dunavskih ada i ritova, razvijajući se oko bara i depresija. Od šumskih zajednica najveće površine u plavnom delu prekriva šuma bele vrbe (Salicetum albae pannonicum) koja obrasta obale reke, rukavaca i bara koje se nalaze pod uticajem poplavnih voda. Pored bele vrbe (Salix alba) na čijim je deblima vidljivo adventivno korenje preko kojeg se drvo razvija za vreme poplave, javlja se: Populus alba, Populus nigra, Salix cinerea, Salix purpurea i Salix triandra, a od zeljastih vrsta, u zavisnosti od nivoa voda raste: Galium palustre, Agrostis alba, Myosotis scorpioides, Iris pseudacorus, Leucoium aestivumi dr. Zajednica bele vrbe i crne topole (Salici-Populetum nigrae) raste na nešto višem terenu, gde se poplava kraće zadržava, kao i zajednica bele vrbe i crne topole s plavom kupinom (Salici-Populetum nigrae rubetosum caesii). Jasenove šume fragmentarno su zastupljene i predstavljaju retkost (Leucoio-Fraxinetum angustifoliae). Fragmentarno su razvijene i sastojine jove (Alnetum glutinosae, Alnetum glutinoso-incanae prov, Ulmeto-Alnetum glutinosae). Šuma barske ive (Salicetum cinereae) sporadično se javlja uz rubove kanala na ovom području. Zajednica bele i crne topole (Populetum nigro-albae) razvijena je na gredama, visokim položajima Dunavskih terasa, gde su poplave česte ali su kratkog trajanja. Naročito lepe sastojine nalaze se na Adicama (Monoštorski rit). Uz vrste Populus alba, Populus nigra i Salixrastu i Crataegus nigra, Crataegus monogyna, Morus alba, Cornus sanguinea, Prunus spinosa, Rubus caesius, Lycopus europaeus, Galeopsis speciosa, Solanum dulcanara i dr. Sastojine crne topole danas predstavljaju retkost i prirodno se ne obnavljaju. Zajednica bele topole i crnog gloga (Crataego nigrae-Populetum albae) razvija se kao rubna zajednica na gredama u nebranjenom delu Apatinskog rita, koje su retko plavljene. Od drvenastih vrsta edifikator zajednice je bela topola (subass.: typicum),a ponekad preovladava hrast lužnjak (subass.: quercetosum). Na Dunavskom sektoru pokraj “reliktnih” lužnja-kovih šuma česte su žbunaste sastojine crnog gloga: Crataegetum nigrae prov. Na topolove sastojine nadovezuje se šuma veza i poljskog jasena (Frangulo-Ulmetum effusae), u koje ulazi Quercus robur, Populus alba, Populus nigra, Pirus piraster, Acer campestre, Alnus glutinosa, penjačica Vitis silvestris, Rubus caesius, Viburnum opulus, Morus alba, Crataegus monogynai dr.Od zeljastih biljaka javljaju se: Festuca gigantea, Cerastium silvaticum, Stellaria neglecta, Carex caryophyllea, Carex silvatica, vrste iz porodice orhideja: Platantera alba, i druge vrste. Hrastove šume rastu na najvišim položaji-ma. Na nešto nižem terenu uspeva šuma hrasta lužnjaka i velike žutilovke (Genisto elatae-Quercetum roboris). U poloju Dunava, na aluvijal-nim parendzinama gde se plavna voda češće javlja i duže zadržava razvija se šuma bresta i jasena sa hrastom (Ulmeto-Fraxinetum prov.). Pored navedenih hrasovih šuma u Dunavskom sektoru, javljaju se reliktne zajednice hrasta lužnjaka: Cariceto-Quercetum roboris “relictum” i Rubeto - Quercetum roboris “relictum”. Suvlji tip šuma predstavlja zajednica hrasta lužnjaka i graba (Carpino betuli-Quercetum roboris) čiji prizemni sprat obogaćuje Epipactis heleborine, Impatiens noli-tangere, Brachipodium silvaticum, Geranium robertianum, Galeopsis speciosa, Geum urbanum, Poa nemoralis, Sanicula europaea, Torilis arvensis, Carex silvaticai dr. Raste u Crnoj šumi na Karapandži, Štrbcu i šumi Kozara. Te sastojine se odlikuju “reliktnošću”, a grade ih biljne vrste koje su zbog nestanka staništa postale ugrožene.