Reljef
Geomorfološku osnovu terena opštine Sombor čine deo Telečke lesne zaravni koja zahvata oko jedne trećine njene teritorije; lesna terasa, nadmorske visine raspona 90-100 m i aluvijalna ravan Dunava, sastavljena iz nižeg inudacionog dela i aluvijalne terase.
Grad se nalazi na nadmorskoj visini od 90 m, a smešten je na lesnoj terasi koja se prostire između više Telečke lesne zaravni i niže aluvijalne ravni Dunava. U geološkoj građi lesne terase na prostoru opštine najviše su zastupljeni pretaloženi i barski les sa debljinom sloja od 1 – 5 m. Na lesnoj terasi postoji veći broj depresija i uzvišenja nastalih usled erozivno-akumulativnog rada nekadašnjeg toka reke Mostonge.
Klima
Klima somborske opštine je umereno-kontinentalna. Izražena su četiri godišnja doba. Proleće je u prvoj polovini vetrovito i suvo, a u drugoj polovini kišno. Leto je u prvoj polovini kišovito, a u drugoj polovini suvo i toplo. Jesen je u prvoj polovini suva, a u drugoj polovini kišovita. Zima je hladna bez veće količine snežnih padavina.
Prosečna godišnja temperatura vazduha je 10,9ºC. Najhladniji mesec je januar sa prosečnom temperaturom -0.9ºC, a najtopliji je juli sa prosečnom temperaturom od 21.2ºC.
Najviše padavina ima u toku juna i jula, a najmanje u februaru i martu.
Najčešći vetrovi u somborskoj opštini su vetrovi iz severnog i severozapadnog kvadranta.
Hidrografija
Na području Somborske opštine postoji veći broj podzemnih vodonosnih horizonata, a razvijeni su i površinski hidrološki objekti.
Najznačajniji hidrološki objekat u opštini je reka Dunav.
Veliki uticaj na teritoriju somborske opštine u prošlosti imala je reka Mostonga. Mostongu su u prošlosti formirala četiri jasno definisana izvorišna kraka koji su se vodom snabdevali iz brojnih bara severno od Sombora. Kraci su se severozapadno od Sombora spajali u jedinstveni vodotok. Prvi ozbiljni tragovi regulacije Mostonge datiraju iz XV veka, a izgradnjom Velikog bačkog kanala početkom XIX veka reka je doživela nove promene. Preduzimanjem ozbiljnih hidrotehničkih radova na ovoj reci, a posebno izgradnjom Hidrosistema DTD sredinom XX veka, reka praktično nestaje.
Veliki bački kana nakon puštanja u rad Hidrosistema DTD nosi naziv kanal Vrbas-Bezdan. Izgradnja Velikog bačkog kanala vezuju se za 1785. godinu kada je prokopan odvodni kanal između Kule i Vrbasa. U naredne dve godine kanal je produžen do Sivca. Prokopavanjem nove kanalske trase između Sivca i Bačkog Monoštora i kanalisanjem Crne bare između Vrbasa i Bačkog Gradišta, stvoren je kanal Dunav-Tisa. U cilju obezbeđivanja što povoljnijih plovidbenih uslova visinska razlika od oko 7,5 m između Dunava i Tise, savladana je izgradnjom pet ustava. Zbog pomeranja toka Dunava sredinom XIX veka vodozahvat na ovoj reci je izmešten oko 10 km uzvodnije, kod Bezdana, gdje je izgrađena prva betonska prevodnica u Evropi. Zbog regulacionih radova na Tisi, ušće kanala je izmešteno nešto uzvodnije, kod Bečeja gde je izgrađena nova prevodnica na električni pogon. Plovni put između Bezdana i Bečeja skraćen je za 160 km.
|