Na teritoriji Sombora živeli su njegovi prastanovnici u razdoblju dužem od dva milenijuma. Najstariji arheološki nalazi na prostoru Sombora i okoline potiču iz bronzanog doba (ostaci kuća, ognjišta i bronzanog oruđa).
Ove prostore naseljavala su ilirsko-panonska plemena koja su se mešala sa trako-kimerskim, a kasnije i skitskim plemenima koja su u periodu između bronzanog i gvozdenog doba dolazila preko Karpata. U IV veku pre nove ere na ove prostore naseljavaju se Kelti. Sa prostora današnje južne Rusije od polovine I do polovine II veka nove ere prodiru plemena iranskog porekla među kojima je najbrojnije bilo pleme sarmatskih Jaziga. Goti su povremeno upadali u III veku, a Huni u IV veku. Polovinom V veka doseljavaju se Istočni Goti. Pronađeni su ostaci ranog boravka Slovena u IV i V veku i ostaci viševekovnog boravka Avara (od VI do IX veka). Početkom X veka doselilo se pleme Mađara, azijatskog porekla, etnički srodno prethodnim skupinama Huna i Avara koji su živeli izmešani sa slovenskim stanovnicima.
Iz antičkog i ranosrednjovekovnog perioda nema otkrivenih i sačuvanih ostataka naselja koje je prethodilo srednjovekovnom naselju Sentmihalj, kasnije Coborsentmihalj, preteči današnjeg Sombora. Nema jasnih tragova kada je Sentmihalj mogao da nastane, a najstariji sačuvan zapis o naselju potiče tek s kraja XIV veka. Pod imenom Coborsentmihalj naselje je prvi put zabeleženo 1403. godine kao posed ugarske plemićke porodice Cobor. Podizanjem tvrđave 1478. godine naselje Coborsentmihalj uzdignuto je u gradsko naselje u kome su povremeno održavana zasedanja skupštine Bodroške županije. Pod uticajem sve brojnijeg srpskog življa koje je na prostore Bodroške županije počelo da se naseljava početkom XV veka, ime naselja Coborsentmihalj već od početka XVI veka izgovarano je kao Sombor.
Turci osvajaju veći deo Ugarske nakon pobede kod Mohača 1526. godine, a Coborsentmihalj zauzimaju 1541. godine. Osvojeno naselje nazivaju Sombor kako ga je nazivao zatečeni srpski živalj. Sombor je već 1554. godine bio sedište jedne od nahija u Segedinskom sandžakatu. Nekadašnja tipična turska palanka postala je vremenom značajno trgovačko sedište. Nakon poraza kod Beča 1683. godine otomansko carstvo je znatno oslabljeno. Tursko stanovništvo i vojska napuštaju Sombor 1687. godine na glas o približavanju austrijskih carskih četa. Po odlasku turaka na ovom prostoru žive malobrojni Srbi i Bunjevci, ali iste godine se doseljavaju nove bunjevačke, a potom 1690. godine u Velikoj seobi Srba i srpske porodice. Sombor postaje graničarski grad, a somborski vojnici učestvuju u bitkama protiv Traka na strani Austrijske monarhije. Status vojničkog šanca Sombor je dobio 1702. godine, a status vojničke varoši 1717. godine. Borba somboraca za elibertaciju počinje 1745. godine koja je okončana 1749. godine kada je carica Marija Terezija potpisala Privilegijalno pismo kojom je Sombor bio preveden u rang slobodnih i kraljevskih gradova. Somborcima je na ovaj način obezbeđena značajna politička, sudska, privredna i prosvetna samostalnost, i grad je počeo ubrzano da se razvija i jača kao privredno i trgovačko sedište Bačke. Ovakav napedak uticao je na odluku da Sombor 1786. godine postane stalno sedište Bačko-bodroške županije. Nešto više od pola veka nakon elibertacije, grad je doživeo potpuni urbani preobražaj i izrastao u jedan od najznačajnijih središta. Od polovine XIX veka osnovano je više kulturnih i prosvetnih ustanova. Grad je krajem XIX veka bio kaldrmisan, regulisan je tok Mostonge, postao je značajno železničko čvorište i potpuno je ozelenjen. Značajnija industrijalizacija s kraja XIX veka zaobišla je Sombor, što je uticalo na početak marginalizacije nekada snažnog županijskog središta, koja je nastavljena nakon Prvog svetskog rata. Sombor ulazi u sastav Kraljevine SHS, a 1925. godine kada su bile ukinute županije, Sombor posle 139 godina prestaje da bude administrativno sedište Bačke. Privredni život Sombora između dva svetska rata je stagnirao. U toku Drugog svetskog rata grad nije pretrpeo značajnija razaranja, ali je u ovom posleratnom periodu privreda potpuno zamrla. Somborska privreda zusnovana na savremenoj poljoprivrednoj proizvodnji doživljava svoj vrhunac tokom sedamdesetih i osamdesetih godina XX veka, a Sombor je prema visini životnog standarda bio među najrazvijenijim opštinama u državi. Početkom devedesetih godina XX veka raspadom Jugoslavije počinje brz privredni i društveni sunovrat. Ovaj period ostao je upamćen kao jedan od najtežih u dugoj somborskoj istoriji. Početkom XXI veka počinje oporavak grada i somborske privrede. Danas je Sombor moderan grad koji je očuvao šarm prošlosti
|